Istorija

Kako je od nekadašnjeg povrtnjaka, voćnjaka nastao jedan od najomiljenijih kupališnih kompleksa Južne Nizije, čak i cele Mađarske?

Za to ostvarenje je potrebno jedno i po stoleće, nekoliko entuzijasta, mnoštvo građevinara, kreativni rad i želja za neprekidni razvoj.

Dok kupalište Đoparoš datira iz kraja 1860. godine, nastanak samog naselja se stavlja par desetina godina unazad. Takozvanu Đoparhalmu je, 1846. godine osnovao siromašniji sloj žitelja, iseljenog iz grada koji su novu naseobinu pretvorili u mnoštvo povrtnjaka i voćnjaka Jezero Đoparoš je već od davnina mamilo ljude naseljene u okolini. Istina u početku se jezeru nije pridavao značaj kao u sadašnje vreme već se ono koristilo u praktične svrhe kao što su potapanje kudelje, pojilo za konje, itd. Lekovito dejstvo jezerske vode je otkriveno nešto kasnije.

Gyopárosfürdő a XIX. században

Izgradnja banje je započeta, na inicijativu mesnog lekara, dr. Elek Laszla, 1869. godine da bi njegova plaža izgrađena na južnoj obali, za nepuno desetleće prerasla u omiljeno stecište kupača iz okoline pa i iz udaljenih delova zemlje. Od najranijih dana se vršilo ispitivanje i analiza vode za koju se ustanovilo da ima lekovito dejstvo na mnoge bolesti.

Nakon mnogih godina razvoja, pauza, smenjivanja držalaca banje, prvo desetleće 20. veka se uzima za prelomnu godinu postojanja banje. Rukovodstvo Orošhaze je ponovo spoznalo njegov veliki značaj, a pokretanje železničke linije Orošhaza-Senteš, 1906. godine je umnogome doprinelo većoj posećenosti. Od tada je popularizacija kupališta neprekidna izuzimajući tu vreme oko dva svetska rata, kada se iz opravdanih razloga beleži mala stagnacija.

Prve značajnije investicije su pokrenute 1958. godine i od tada praktično neprekidno traju – što je rezultiralo činjenicom da je danas kupalište Đoparoš kao plaža, akvapark i  banja, postalo ciljno mesto zaljubljenika wellness-a.

Galerija slika: 100 godina banje đoparoš